четвртак, 20. март 2014.

Ruže





 Crvene, još i u većem broju, na primer 101-na, na poklon, prava romantika... Bljak. Prosto me tera da zaboravim koliko me ruže fasciniraju. Ali ako zaboravim ovo što sam rekla na početku, možda će ovaj članak na kraju krajeva dobro ispasti. 










Otmeno cveće, zar ne? Podseća me na uštogljene samouverene plemkinje, koje se trude da uvek lepo izgledaju, bez obzira na atmoferske prilike. No, pored lepote somotskih haljina dodir ume da zaboli. E to je upravo ono što volim kod ruža- na prvi pogled umiljate, a na drugi ti zabijaju nož u ledja.. ovaj, u prst. Kao da imaju ljudsku nepredvidivu prirodu. I ljudi su takvi, jel da? Nikad ne podgodiš iz prve, ili se, pak, to vrlo retko desi, kakva je neka osoba zaista. Ili izgleda isuviše fino da bi bila baraba, ili deluje kao zver, a u stvari je jedna od najboljih osoba na svetu. Tako je sa ljudima, ali i sa ružama.








Jeste li primetili, ma sigurno jeste, samo slep ne bi video, da su latice uža kao pokrivene somotim. To je zbog posebnih tvorevina na epidermisu (poikrovnom tkivu) latice, dlakama koje zadržavaju svetlost na laticama reflektujući je nekoliko puta, pa se usled toga javlja efekat odsjaja popt somota.

Inače, ruže su polužbunovi iz familije Rosaceae. Na stablu sadrže trnove koji ne predstavljaju metamorfoze stabla niti lista, već tvorevine slične dlakama epidermisa. Zovu se emergence, a od dlaka se razlikuju po svom nastanku. Dlake potuču samo od epidermskih ćelija, a emergence i od epidermsih i od parenhimskih ćelija koje se nalaze dublje u tkivu stabla.








Samo tri vrste ruža su nastale pripodnim putem, dakle putem evolucije. To je divlja ruža,  poljska ruža i lepljiva ruža. Sve tri vrste, budući da su prirodne, imaju plod i to šipurak.


plod divlje ruže

cvet divlje ruže




Medjutim, zbog lepog mirisa, ruže su pripitomljavane i hibridizivane, a kao takve su prestale da donose plodove, tako da čim opadne krunica opadaju i reprduktivni organi.

Hibridizovanih vrsta ima mnogo, kao na primer:


1.   Ruže čajevke
2.   Ruže mesečarke – polijante i buketarke – floribunde
3.   Mini ruže – patuljaste
4.   Ruže puzavice ili penjačice
5.   Grmolike – parkovske ruže
6.   Polegle ruže – pokrivači tla


Ruža čajevka

Ruza čajevka

Ruža čajevka
Ruža čajevka

Mesečarka- engleska ruža

Mesečarka

Mesečarka
patuljaste ruže
Puzavice
Patuljaste ruže
           

patuljaste ruže
grmolike ruže


Čajevka- Elizabet
puzavice
Puzavice

pokrivači tla

Pokrivači tla
Puzavice



понедељак, 17. март 2014.

Bellis perennis

Eh, prodje i ova zima koju, boga mi, ni ne osetih, a toliko sam se radovala prvim, nažalost i jedinim, pahuljicama. Ali šta ćete? To je, što je. 

Ne, nisam razočarana. Naprotiv. Lepo je ponovo videti biljni svet u fazi fotosinteze. Doduše, sve je to krenulo mnogo rano, pa se pitam kako će biljke podneti promenu temperature, ali kako vidim sve je dobro prošlo. 





Šetam ovih dana, doduše čkiljim očima, jer od sunca ne mogu da vidim ni onog što prolazi pored mene, a kamo li ostatak sveta, i kad god naiđem na malu belu celuloznu tvorevinu radujem se kao malo dete kad vidi igračku. Ne znam šta ima ta biljka u sebi da mi toliko odvlači pažnju. Da li to dolazi iz laganog plesnog okreta njene glavice ka suncu ili, pak, to što iz svake od njih buja život? Bilo bi redno da otkrijem o kojoj je biljci reč, mada sam to već napisala u naslovu, ali za laike to je bela rada ili, kako je drugačije nazivaju, krasiljak. Dobro, sad trivijalan naziv i nije toliko bitan. Znamo da sve zavisi od mesta na kome biljka raste. Zvaću je bellis perennis. :D



To je višegodišnja zeljasta ukrsna i lekovita biljka.  Potiče iz reda Asteracea što kad se prevede znači glavočike. Odakle sad taj naziv? Vrlo je prosto. Biljke imaju glavice. Ne, nemaju glave sa mozgom, a i ideja od više mozgova otpada. Glavice su cvasti (više cvetova na jednoj cvetnoj dršci).


Pogledajmo bellis perennis. Vidimo li cvast?
Na prvi pogled se ne vidi, ali ovi beli listići nisu latice, već posebni cvetovi, tzv. jezičasti cvetovi. U stvari ovde ima dve vrste cvetova, jedni su beli, adrugi žuti. Svi oni zajedno čine cvast glavicu. Znam, i meni je bilo teško da poverujem u to, ali te tačno. Kao dokaz je involukrum. To  je posebna organizacija listova brakteja oko cvetaova organizovanih u cvast, a nalazi se uvek ispod čitave cvasti.


Listovi, mislim na zelene listove, su organizovani u rosetu. Roseta je raspored listova u kug oko dela stabla najbližeg korenu.



Pomenula sam da je bellis perennis lekovita biljka. Čaj ove biljke leči bronhitis i pročišćava disajne i mokraćne puteve kao i bubrege. Xaxaxa... sad zvučim kao televizijska reklama za venogel. Pored ostalog, pročitala sam nedavno da pomaže čišćenju lica, pogotovu je to dobro kada se organizam treba očisti od toksina koje nakupimo tokom zime. Ova zima mu dodje ko neki porok. Lekovitost se ogleda u supstancama koje bellis perennis sadrži a to su saponini, eterična ulja i tanini. Tanini su otrovni ako se nadju u organizmu u velikim količinama (ovo kažem iz predostrožnosti).




Još da kažem gde živi ova biljka, pa  da idem da spavam, jer mislim da mi cimerka sprema neku spravu za sporu smrt. Naseljava Evropu, Malu Aziju, Severnu Ameriku i Novi Zeland. Nije endemit Severne Amerike, ali taman posla da Amerikanci nemaju nešto, pa su je uvezli.
Ponedeljak, 1. apr 2013. u 11:11

Bela rada - čudesni cvetić iz prirode

Napici pripremljeni od ove biljke mogu da se koriste za čišćenje organizma, lečenje iscrpljenosti, oboljenja disajnih organa, smanjenje tegoba kod upaljenih rana, ali i za ublažavanje simptoma bolesti jetre i bubrega
- See more at: http://www.nadlanu.com/pocetna/zivot/zivi-zdravo/Bela-rada---cudesni-cvetic-iz-prirode.a-174700.267.html#sthash.WCxvZMPi.dpuf
Ponedeljak, 1. apr 2013. u 11:11

Bela rada - čudesni cvetić iz prirode

Napici pripremljeni od ove biljke mogu da se koriste za čišćenje organizma, lečenje iscrpljenosti, oboljenja disajnih organa, smanjenje tegoba kod upaljenih rana, ali i za ublažavanje simptoma bolesti jetre i bubrega
- See more at: http://www.nadlanu.com/pocetna/zivot/zivi-zdravo/Bela-rada---cudesni-cvetic-iz-prirode.a-174700.267.html#sthash.WCxvZMPi.dpuf


недеља, 2. март 2014.

Dactylorchisa maculata

           Tragajući za novim matrijalom za svoj blog, slučajno sam naletela na ovu biljku. Oduševljeno sam blenula u njene cvtove dobrih desetak minuta. Prosto su neverovatni! Cvast izgleda kao da je gomila leptira sletela na cvetnu dršku.



Karl Line

        Dactylorchisa maculata pripada orhidejama i to je veoma mala biljčica visine svega 15-45 cm. Raste na svim područjuma Evrope i na severu Azije. Ima joj potiče od grčkih reči "dactilos" što znači prst i "rhiza" što znači koren. Maculata je pridodato kasnije od latinske reči, koja se odnosi na obojenbost krunice. Prvi put je opisana u binomnoj sistematici Karla Linea 1753. kao Orhis maculata, ali je kasnije ime dopunjeno i prihvaćeno kao Dactylorhisa maculata.





         D.maculata ima metamorfozu korena u krtole, koje su sposobne da godišnje proizvedu više mladih izdanaka ove biljke. Cvetovi su sakupljeni u grozdastu cvast na vrhu stabla biljke, čija je krunica obojena nijansama roze i ljubičaste boje prošarana svetlijim ili tamnijim trakama. Ovo je dobra adaptacija na privlačenje insekata radi oprašivanja, prevashodno leptira i bumbara. Ako pogledamo samo jednu petalu (laticu) možemo da primetimo da su različitih oblika kod različitih podvrsta ove biljke.


        Cvetovi su hermafroditni, ili, bolje rečeno jednodomi, što znači da poseduju i prašnike i tučak, ali se unutar jednog cveta ne može izvršiti oprašivanje.




       Biljka zahteva dosta sunca, pa naseljava ravnice i omanja brdašca. Madjutim, pojedine vrste se mogu naći i na manje-više vlažnim staništima kao što su šume, vlažne livade ili obale potoka.


      Zanimljiv podatak je postojanje mikorize kod ovih biljaka. Mikoriza predstavlja simbiozu neke biljke (u našem slučaju D.maculata) sa gljivama. Poznato je da su gljive saprofitni organizmi (tzv,razlagači organskih supstanci na neorganske) i na taj način obogaćuju zemljište potrebnim mineralnim materijama za razvitak biljke.





Već sam pomenula da postoje različite vrste D.maculata, pa evo nekih:





Dactylorhiza maculata subsp. saccifera
Dactylorhiza maculata subsp. battandieri
Dactylorhisa maculata subsp. fuchsii
Dactylorhiza maculata subsp. elodes










Dactylorhiza maculata subsp. ericetorum


Dactylorhiza maculata subsp. islandica



Dactylorhiza maculata subsp. savogiensis
    Dactylorhiza maculata subsp. transsilvanica
 

 
Dactylorhiza maculata subsp. maurusia

Dactylorhiza maculata subsp. caramulensis  
Dactylorhiza maculata subsp. podesta

субота, 1. март 2014.

Campanula versicolor

Campanula versicolor je endemitska višekodišnja biljka koja raste u Grčkoj. Prepoznatljiva je po velikim zvonastim cvetovima plavičaste boje čije latice, kada se izolože toploti, mirišu kao karanfil.

Ova biljka cveta od jula do septembra ili od avgusta do oktobra. Živi na velikoj nadmorskoj visini gde je vlažnost vazduha velika, a temperatura niska što je uslovilo njenu adaptaciju u prežvljavanju mrazeva.


Henri Čarls Andrjus






Pronšao ju je engleski botaničar Henri Čarls Andrjus u 19.veku.

Campanula versicolor ima rizom (metamorfoza donjeg dela stabla, koje se još naziva i podzemno stablo), što joj omogućava da živi više godina.




 Raste na kamenitim mestima, tačnije izgleda kao da raste baš iz stene.